S-125 Neva/Pečora

Isajev S-125 Neva/Pečora (rus. С-125 Нева / Печора; NATO naziv: SA-3 Goa) je sovjetski raketni zemlja-zrak sustav koji je razvijen kako bi upotpunio starije sustave S-25 Berkut i S-75 Dvina. Ima kratki efektivni domet i leti na nižoj nadmorskoj visini od svojih prethodnika zbog čega Neva ima mogućnost gađanja meta u niskom letu (za razliku od prethodnih modela). Također, S-125 je mnogo otporniji na elektroničko ometanje u odnosu na S-75. Obje inačice koriste radijsko navođenje.

Osim kopnene, postoji i mornarička inačica M-1 Volna (rus. Волна; hrv. Val; NATO naziv: SA-N-1 Goa).

Raketni sustav koristi projektile 5V24 (V-600) koji postižu brzinu od 3 do 3,5 Macha te ih pokreću raketni motori na kruto gorivo.

Projektili

Sistem S-125 koristi dvije različite vrste projektila. Prvobitna verzija V-600 (ili 5V24) ima malu bojevu glavu težine 60 kg u kojoj se nalazi jaki eksploziv (HE). Njen domet iznosi 15 km.

Kasnija verzija V-601 (ili 5V27) ima težinu od 953 kg te 70 kg tešku bojevu glavu koja sadrži 33 kg jakog eksploziva i 4.500 fragmenata. Duga je 6,09 m, raspon krila iznosi 2,2 m a promjer tijela 0,375 m. Minimalni domet je 3,5 km a maksimalni 35 km (Pečora 2A). Sjecišta visine su između 100 metara i 18 km.

Radari

Sistem koristi radare kojima se upravlja iz komandne zgrade ili kamiona te postoje tri primarna radarska sistema:

P-15 ili P-15M (2) - 380 kW C-band radar za pronalazak mete. Koriste ga i stariji raketni sistemi 2K12 Kub i 9K33 Osa. Domet radara iznosi 250 km.

SNR-125 - 250 kW I/D-band radar za navođenje, praćenje i upravljanje paljbom. Ima domet od 40 km (80 km u drugom modu).

PRV-11 - E-band radar dometa 28 km kojeg osim S-125 koriste i SA-2 Guideline, SA-4 Ganef te SA-5 Gammon.

Mornarička verzija

1956. godine započeli su radovi na mornaričkoj verziji M-1 Volna (SA-N-1) paralelno uz razvoj kopnenog modela. Najprije je postavljen na razarače klase Kotlin i testiran 1962. te je iste godine prihvaćen. Osnovni projektil bio je V-600 (ili 4K90) dometa od 4 do 15 km. Za sistem upravljanja paljbom i navođenje bio je zadužen radar 4R90 Yatagan s pet parabolnih antena. Sistem je mogao biti angažiran samo oko jedne mete (ili dvije za brodove opremljene s dva M-1 Volna sistema). U slučaju nužde, Volna se mogla koristiti i protiv mornaričkih ciljeva.

Prvi dizajnirani lanser bio je ZIF-101 na koji su se montirala dva projektila dok ih je u spremniku bilo još šesnaest. 1963. godine je stvoren ZIF-102 koji je imao spremnik kapaciteta 32 projektila te je predstavljen kao lanser za brodove iz nove klase.

1967. je proizvedena nadograđena raketna verzija Volna-M (SA-N-1B) koja je koristila rakete V-601 (4K91) dometa od 4 do 22 km. Od 1974. do 1976. neke verzije raketa su modernizirane na Volna-P standard s TV kanalom za praćenje i boljom otpornošću na ometanje. Kasnije su u uporabu uvedeni poboljšani V-601M projektili s nižom minimalnom visinom leta protiv zračnih ciljeva (sistem Volna-N).

Moderne nadograđene verzije

Od kada je Rusija zamijenila većinu svojih S-125 raketnih sistema sa SA-10 i SA-12, odlučeno je da će se nadograditi S-125 sistemi koji su povučeni iz upotrebe kako bi bili zanimljiviji stranim kupcima. Tako je 2000. predstavljena Pečora-2 s većim dometom, angažmanom na više ciljeva i većom mogućnošću uništenja neprijateljskih letjelica. Rakete se nalaze u lanseru instaliranom na kamionu što omogućava mobilnost sustava a može ispaljivati i Pečora-2M verziju raketa protiv krstarećih projektila.

1999. godine je rusko-bjeloruskom financijsko-industrijskom konzorciju Defense Systems dodijeljen ugovor o modernizaciji egipatskih S-125 zemlja-zrak sistema. Oni su obnovljeni kao S-125 Pečora 2M.

2001. Poljska je ponudila mogućnost nadogradnje S-125 u standard Newa SC. Modernizacija uključuje zamjenu mnogih analognih komponenti s digitalnim s većom preciznošću i pouzdanošću. Nadogradnja uključuje i montažu raketnih lansera na šasiju T-55 tenkova čime se poboljšava pokretljivost te su dodani podatkovni linkovi te IFF sistem (mogućnost prepoznavanja prijatelja od neprijatelja). Radar je montiran na šasiju teškog kamiona s četiri osovine (bivši kamioni koji su se koristili kao lanseri Scud projektila).

U oktobru 2010. ukrajinska tvrtka Aerotechnica je predstavila vlastitu moderniziranu verziju S-125 pod nazivom S-125-2D Pečora.