Baterija raketa obala more

• Ratna mornarica SFRJ ranih osamdesetih nabavila je iz bivšeg SSSR-a protivbrodski mobilni sistem P-20 Rubež-E (Nato oznaka - SS-N-2C Styx). Sistem se zasnivao na dobro poznatoj raketi Styx P-15 kojom je bila naoružana JRM (raketni čamci, topovnjače i raketne fregate). 
• Ova verzija predstavljala je obalsku varijantu montiranu na tegljač MAZ sa dve rakete, osmatračkim radarom i upravljačkom kabinom tako da je mogao dejstvovati samostalno. 
• 
  
• Rakete Styx imaju domet 80 km i bojevu glavu 513 kg. U zavisnosti od verzije raketa ima IC (infracrveno), radarsko ili termovizijsko navođenje. Dužina rakete je oko 6,5 metara i leti podzvučnom brzinom od 0,9 maha. Ima "avionsku" konfiguraciju sa kratkim delta krilima. Ispod trupa ima startni raketni motor koji se odbacuje nakon lansiranja. 
• 
  
• Raketa Styx postala je poznata 1967 kada je egipatska mornarica potopila izraelski razarač Elilat, i posle toga našla se u naoružanju velikog broja zemalja. Mana rakete je u tome što je jako spora, pa se lako može oboriti PVO sredstvima a takođe i njena zastarelost. Stoga je JRM pred sam rat na prostorima SFRJ iz švedske naručila i dobila oko 150 raketa Bofors RBS-15 kojima su trebale biti prenaoružane topovnjače i raketni čamci. Nažalost, sve rakete koje su isporučene, zaplenjene su u bazi Žrnovnica nadomak Splita i od modifikacije pomenutih brodova nije bilo ništa.  
• Na teritoriji CG, ova sredstva su bila bazirana na brdu Obostnik (naspram Kumbora), u posebno izgrađenim tunelima. Isti položaji gađani su 99-te u NATO agresiji na SRJ, mada verujem da ni jedno sredstvo nije oštećeno.

Slavni crveni Jugoslavenski pasoš

Jugoslovenski pasoš svojevremeno je bio jedan od najcjenjenijih u Evropi.

Bivša država bila je jedna od rijetkih s čijim se ispravama tokom hladnoratovskih podijela, nesmetano moglo putovati po čitavoj Evropi.


Crveni pasoš SFRJ je važio pet  godina i imao je mogućnost da se produži na još pet uz sasvim jednostavnu proceduru.

Građanima bivše države omogućavao je putovanja širom svijeta bez mnogo komplikacija.

Danas je, ipak, malo drukčije.Pogledajte kako je to izgledao pasoš FNRJ !

Izvor www.radiosarajevo.ba

JAT JE ODLETIO U POVIJEST

• Po broju putnika bila je to 10. kompanija u Europi, premda ju je pratio vic u kojem se kratica JAT tumačila Joke About Time. Kasnije se pojavio i antidržavni aforizam ‘u slučaju građanskog rata, bježite avionima JAT-a’

• Let JU 134, JAT-ova Boeinga 737-300 iz beogradske zračne like Nikola Tesla u Moskvu, prošle srijede u 22.30, bilo je posljednje putovanje nekog od zrakoplova te kompanije pod imenom koje je nosila od 1. travnja 1947. JAT Airways, srbijanska zrakoplovna kompanija, koja je nadživjela Jugoslaviju i u svom imenu zadržala naziv zemlje koja već dugo ne postoji, nakon više od 66 godina odletio je u povijest. Od 1. kolovoza 15 zrakoplova te tvrtke letjet će u sastavu nove kosmpanije Air Serbia, nakon što je Etihad iz Ujedinjenih Arapskih Emirata kupio 49 posto JAT Airwaysa i najavio obnavljanje flote sa 10 novih zrakoplova Airbus.

• Iako se o JAT-u u bivšoj državi svašta moglo čuti - pa iz tog vremena, na račun vječitog kašnjenja letova, datira duhovito objašnjenje kratice te tvrtke (umjesto Jugoslavenski aerotransport, kratica JAT tumačena je kao: Joke About Time, ili slobodno prevedeno - Šegačenje s vremenom), bila je to, u najboljim godinama, ozbiljna zrakoplovna kompanija. U razdoblju od 1987. do 1989. JAT je godišnje prevozio više od pet milijuna putnika, njegova se flota sastojala od respektabilnih 36 zrakoplova, a bivšu državu povezivao je sa 61 odredištem u svijetu, na svih pet kontinenata. Po broju prevezenih putnika, bila je to 10. aviokompanija u Europi i 31. u svijetu.
• 
  
• JAT je 1985. kao prva europska zrakoplovna tvrtka kupio kasnije najprodavaniji Boeingov motel B-737-300. Danima su JAT-ovi piloti, u jesen te godine, na tada najsuvremenijim letjelicama vježbali polijetanja i slijetanja na pisti osječkog aerodroma, idealnog za obuku, jer na njemu, tada kao i danas, gotovo da i nije bilo prometa. Moćne bi mašine zagrmjele, strelovito se propele u zrak, napravile širok krug nad slavonskom ravnicom i uz tutnjavu se spustile na pistu osječke zračne luke, na radost mnoštva dokonih Slavonaca koji su uživali u besplatnom spektaklu.

• Prvi mlažnjaci

• Kad je JAT 1978. godine kupio prvi širokotrupni avion Douglas DC 10-30 (kasnije je nabavio još četiri), koji je za ono vrijeme mogao primiti nevjerojatnih 380 putnika, na Surčinskom aerodromu danima su se skupljali znatiželjnici da vide kako slijeće i polijeće ta grdosija. Bila je to prvorazredna senzacija. JAT je postao jedina kompanija neke socijalističke zemlje koja se mogla pohvaliti takvim tipom zrakoplova. Iz Beograda tada se JAT-om izravno letjelo u Chicago, Toronto, New York, Los Angeles, Singapur, Kuala Lumpur, Peking, Sidney, Melbourne…

• Jednaka senzacija, 15 godina prije toga, bila je i kupovina prvih mlaznih aviona u floti JAT-a. Jugoslavenski aerotransport, koji je do tada u upotrebi imao zrakoplove s klipnim motorom, prve je mlažnjake nabavio 1963. Bili su to avioni Caravelle, francuskog proizvođača Sud Aviation. Prevozili su 80 putnika i bili ponos JAT-a. U novinama iz tog vremena izlazile su velike reportaže o kvalitetama te letjelice. Predstavljana je, uz mnogo pretjerivanja, kao zrakoplov koji ne može pasti. Samo sedam godina kasnije, kad sam, vraćajući se iz Sjedinjenih Država, na pariškom aerodromu Orly vidio JAT-ov ponos, tada već zastarjelu Caravellu, izgledala je kao patuljak u odnosu na PANAM-ov Boeing kojim sam doletio, ali ga je zato nadmoćno nadglasavala bukom.

• Povijest JAT-a duža je od imena pod kojim su u travnju 1947. poletjeli njegovi avioni. Tada je imao dva zrakoplova DC 3, koji su mogli primiti tridesetak putnika. Njihova, za ono vrijeme fantastična brzina od 370 kilometara na sat, danas izgleda smiješno. JAT je, te 1947. u floti imao i dva zrakoplova Junkers JU 52 čiji je kapacitet bio dvadesetak putnika. Ubrzo, JAT-ovu su se jatu pridružila još četiri zrakoplova DC 3 i jedan JU 52. U godini kad je osnovana JAT-ova je flota imala devet zrakoplova s ukupno oko 240 sjedala, koliko danas ima zrakoplov srednje veličine. To je bila osnova od koje se počelo ili, bolje rečeno, s kojom se nastavilo.

• JAT se smatra nasljednikom zrakoplovne kompanije Aeroput, osnovane u srpnju 1927. Zrakoplov Potez 29/2, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji 15. veljače 1928. godine uspostavio je zračnu liniju između Beograda i Zagreba. Na prvom letu bilo je petero novinara i fotoreportera, a s obzirom na skromnu navigacijsku opremu, zrakoplov je od Beograda do Zagreba slijedio tok rijeke Save. Trebala su mu dva sata da prevali udaljenost od oko 400 kilometara, a kad je pilot ugledao tornjeve zagrebačke Katedrale, napravio je nekoliko krugova nad Zagrebom, prije nego što se spustio na travnati aerodrom na Borongaju. Na povratku u Beograd, istoga dana, zagrebački su novinari zamijenili beogradske.

• Sedamdesetih godina prošlog stoljeća crveni jugoslavenski pasoš i JAT bili su odskočna daska za putovanja u svijet, o čemu se građani Mađarske, Poljske, Bugarske ili neke druge zemlje iza željezne zavjese mogli tek sanjati. JAT se, naravno, nije mogao mjeriti s Lufthansom, British Airwaysom ili Air Franceom, ali je u odnosu na mađarski Malev, bugarski Balkan Airlines, pa i sovjetski Aeroflot bio za nekoliko klasa bolji.

• Treći putnik u Boeingu

• Kao velika državna kompanija u koju se puno ulagalo, JAT je bio gutač proračunskog novca te se nije mnogo marilo za rentabilnost pojedinih linija. Ubrzo nakon što je 1980. otvorena Zračna luka Klisa, kraj Osijeka, kao najmlađa u tadašnjoj Jugoslaviji, JAT je uspostavio liniju Beograd - Osijek - Zagreb. Let od Beograda do Osijeka trajao je samo 15 minuta pa ga je JAT u svojoj putnoj reviji iz tog vremena reklamirao kao najkraći u svom redu letenja. Događalo se da na redovnoj dnevnoj liniji Osijek - Zagreb, u ogromnom Boeingu 737 bude samo nekoliko putnika. Jednom prigodom, početkom osamdesetih, na JAT-ovu jutarnjem letu iz Osijeka u Zagreb, uz Krunoslava Kiću Slabinca i još jednu osobu, bio sam treći putnik u praznom avionu. No, JAT za to nije mario - lokalna je zajednica, želeći održati liniju, ionako plaćala četrdesetak mjesta u zrakoplovu, bez obzira na broj putnika.

• “Kafa, čaj?”, pitanje kojim su se uglavnom neljubazne stjuardese na domaćim linijama obraćale putnicima tijekom leta poslužujući napitke, bio je odraz monopola koji je u Jugoslaviji imao JAT. Leteći nebom tadašnje zajedničke države, bez konkurencije, osoblje nije imalo razloga biti pretjerano ljubazno. No, u odnosu na ono što su putnici mogli doživjeti u drugim kompanijama, letenje JAT-om znalo je biti prava idila. Prije samo sedam godina, vraćajući se iz Ulan Batora u Moskvu, zrakoplovom Tupoljev, ruskog Aeroflota, prelazak u JAT-ov avion na aerodromu Šeremetjevo izgledao je kao da sam iz skromne mongolske jurte ušao u hotel s pet zvjezdica. Ono što je u Aeroflotu bilo potpuno nezamislivo, dobiti vegetarijanski obrok, u JAT-u je bila rutinska stvar.

Jat Airways

Osnovan je 17. juna 1927 kao Aeroput. Ime je promenjeno 1. aprila 1947 u Jugoslovenski Aerotransport (skraćeno JAT) a u januaru 2003. u Jat Ervejz.

Jat Ervejz (engl. Jat Airways) je nacionalni avio-prevoznik Srbije, bivša nacionalna avio-kompanija Jugoslavije i smatra se šesnaestom najstarijom avio-kompanijom u Evropi.

Istorija

Posle II svetskog rata Jat je uspostavio svoje linije sa avionima DC-3 i Ju-52. Kasnije su za srednjelinijski i dugolinijski saobraćaj nabavljeni DC-6 i CV-330/440.

1963. prvi avion sa mlaznim motorima, Karavela, je uvedena u Jatovu flotu. 1963. stigao je prvi (od 16) aviona Mekdonel-Daglas DC-9 dok su 1974. stigla prva dva (od ukupno 9) aviona Boing 727-200.

Dugolinijski saobraćaj za Ameriku, Australiju i Daleki Istok je obavljan avionima Boing 707 koji su u flotu uvedeni 1970. Prvi širokotrupni avion DC-10 stigao je u flotu 1978.

1985. Jat je bio prva kompanija u Evropi koja je kupila u to vreme najmodernije avione Boing 737-300. Ti avioni su postali poznati po srebrnoj boji u koju ih je Jat farbao.

Tokom tih „zlatnih godina“ kompanija je prevozila 5 miliona putnika godišnje i letela na 80 destinacija na pet kontinenata (19 domaćih, 45 evro-mediteranskih i 16 dugolinijskih).

Međutim, 1992. Jugoslavija se raspala i Jat je obustavio sav međunarodni saobraćaj zbog UN sankcija. U tom periodu Jat je leteo samo na domaćim linijama između Beograda, Podgorice, Tivta, Niša i Prištine. Konačno, oktobra 1994. godine, Jat je obnovio svoj međunarodni saobraćaj a avioni su prefarbani u nove boje što je označavalo svojevrstan novi početak.

1998. Jat je naručio 8 novih Erbasa A319, i pored toga što je do tada imao čisto Boingovu flotu. Isporuka je prvobitno ugovorena za jun 2000. međutim odložena je na neodređeno vreme. Danas Jat traži način da otkaže tu narudžbinu jer navodno želi da umesto A319 kupi Boingove 737-NG avione mada postoji mogućnost da se kupovina Erbasovih aviona ipak realizuje ali u manjem broju i drugog tipa (najverovatnije A318). Kao i u slučaju drugih malih prevoznika, pitanje nabavke aviona je predmet izvesnog političkog pritiska američke i evropskih vlada; gore opisani ugovor sa Erbasom i pokušaji njegovog otkazivanja bili su predmet nekoliko još uvek nerazjašnjenih skandala.

Jat je prodao svoj poslednji DC 10-30 (-{YU}---{AMB}-) 24. juna 2005. Kompanija već nekoliko godina izlazi u javnost sa planovima da obnovi svoj dugolinijski saobraćaj ka Severnoj Americi (Montreal, Njujork, Toronto, Čikago) sa dva iznajmljena Boinga 767-200ER, od čega do sada nije bilo ništa. JAT je 2003. i 2004. na kratko obnovio saobraćaj ka Njujorku zajedno sa Uzbekistan Ervejzom na liniji Taškent-Beograd-DŽFK, na linija je obustavljena zbog izostanka očekivanih rezultata. Od 23. novembra 2006. Jat ervejz izdaje karte do Njujorka; putnici avionima ove kompanije lete do Hamburga odakle nastavljaju let avionom Emirata.

Takođe je najavljivano da će DC-9 avioni u proleće 2006. biti zamenjeni sa, za početak, sa dva iznajmljena CRJ-700.

Zastava M91 snajperska puška

Historija

Proizvođač Zastava Arms na svojim web stranicama tvrdi da je M91 razvijen nakon dugog i pažljivog istraživanja borbene taktike i iskustava vojnih i policijskih specijalnih snaga u svijetu te da je njegov razvoj bio pod nadzorom i bliskom suradnjom nekih od najiskusnijih i najboljih specijalnih i antiterorističkih jedinica. Ipak, snajperska puška izgledom i dizajnom veoma sliči sovjetskom snajperu SVD Dragunov koji je predstavljen 1963. te se koristio u svim zemljama Varšavskog pakta.

Trenutno je u Srbiji modernizacija srpske vojske koja se planski počela odvijati krajem '90-ih pod nazivom Model 21. Taj program obuhvaća nadogradnju u 26 različitih kategorija. Tako će postojeća Zastava M91 koristiti domaće razvijeno streljivo kalibra 7.62×54mmR. Taj zahtjev proizlazi iz odluke da se povuće streljivo kalibra 7.92×57mm Mauser kojeg koriste Zastava M76 i strojnica Zastava M53 (u Domovinskom ratu poznata kao "Garonja"), klon njemačkog MG 42.

Detalji dizajna

M91 je poluautomatska, zrakom-hlađena snajperska puška s fiksnim kundakom i šaržerom kapaciteta 10 metaka. U svojem konceptu je sličan sovjetskom snajperu SVD Dragunov. Zastava M91 je kao i njen prethodnik Zastava M76 temeljena na izduženoj inačici AK-47 ali uz nekoliko izmjena čime je bliža SVD-u. Poput sovjetskog Dragunova, i kod M91 je kundak izrađen od sintetičkog polimera te oba oružja koriste streljivo istog kalibra. Također, tu su i supresor paljbe, optički ciljnik, oblik pištoljske drške te dijelovi mehanizma koji ukazuju na sličnost sa sovjetskim originalom.

Standardna dnevna optika na M91 je ON-M91 6×42. U uvjetima slabog osvjetljenja može se koristiti optika PN 5×80 prve i druge generacije uređaja za noćno gledanje. Osim optike može se primjenjivati i čelični ciljnik koji se može podešavati na udaljenosti od 100 do 1000 metara.

Učinci

Najbolji rezultati Zastave M91 su ostvareni na udaljenostima do 800 metara. Maksimalna udaljenost koja se može postići korištenjem optike i čeličnog ciljnika je 1000 metara. Za mete visine 30 cm (silueta glave) efektivni domet je 320 metara, za mete visine 50 cm (silueta prsa) 450 metara a metu visine 150 cm (pokretna silueta) 650 metara.

Zastava M 70 ili narodno "Ciganka"

• M-70 AB je najrasprostranjenija jurišna puška, ujedno i jedna od posljednjih Zastavinih pušaka proizvedenih u Jugoslaviji. Izvedena je iz Sovjetskog Kalašnjikova AK-47. Danas postoje mnoge kopije, a jedna od najpoznatijih je Srpska, zbog poboljšanja koje su u nju ugrađena. Proizvodila se u Kragujevcu, kao varijanta poznatije puške Kalašnjikova AK-47. Poznata je pod imenom "Ciganka". Koristi streljivo kalibra 7,62x39 mm, te ima mogućnost ispucavanja tromblonskih mina,te ima mogućnost montiranja podcjevnog bacača granata 40 mm.
• 
  
• Najbolje rezultate postiže pri gađanju žive sile. Pojedinačnom paljbom na zemlji precizna je do 400 m, a u zraku 500 m. Na kratkim rafalima preciznost joj je do 300 m, a rafalima oko 200 m. Borbena brzina gađanja je 120 metaka u minuti. Režim paljbe može biti rafalno i pojedinačno. 
• 
  
• Borbeni komplet iznosi 150 metaka. Osim metaka, ako se postavi tromblonski nastavak, može ispaljivati sve vrste tromblona, a može se i postaviti adapter za bacač ručnih bombi, pa se mogu i one ispaljivati.  Popularnost je stekla zbog toga jer je otporna na sve vremenske uvjete, naravno uz pravilo održavanje. Također,prema mnogim stručnjacima M70 najbolja je inačica AK-47, a neki pak neutemeljeno tvrde da je čak bolja od izvornika, koji ima veći udio kroma u čeliku.
• 
  
• Njena prednost nad originalnim AK-47 je ta što je rađena po strogim tolerancijskim ostupanjima zračnosti. Vijek puške je 10 000 metaka. Treba napomenuti da je Crvena zastava dopustila licenciranu proizvodnju M70 u Iraku pod nazivom Tabuk. Jedina razlika Tabuka i Zastavine M70 je ta što Tabuk ima tvrdo kromiranu cijev a M70 nema.

Podaci

• kalibar: 7,62 x 39 mm
• masa: 4040 g
• masa metka (zrna): 8 g
• kapacitet spremnika: 30 metaka
• masa spremnika: 850 g
• dužina: 960 mm
• dužina cijevi: 415 mm
• brzina ispaljenog zrna: 725 m/s
• maksimalni domet zrna: 2800m (kut 30 stupnjeva).
• efikasni domet: 400 m
• maks. broj ispaljenih zrna u min: 650 met./min.
• moguća ugradnja bubnja kapaciteta 75 metaka te dnevnog (ON-M89) i noćnog (PN 5x80) optičkog ciljnika