JNA: JAT JE ODLETIO U POVIJEST

Po broju putnika bila je to 10. kompanija u Europi, premda ju je pratio vic u kojem se kratica JAT tumačila Joke About Time. Kasnije se pojavio i antidržavni aforizam ‘u slučaju građanskog rata, bježite avionima JAT-a’

Let JU 134, JAT-ova Boeinga 737-300 iz beogradske zračne like Nikola Tesla u Moskvu, prošle srijede u 22.30, bilo je posljednje putovanje nekog od zrakoplova te kompanije pod imenom koje je nosila od 1. travnja 1947. JAT Airways, srbijanska zrakoplovna kompanija, koja je nadživjela Jugoslaviju i u svom imenu zadržala naziv zemlje koja već dugo ne postoji, nakon više od 66 godina odletio je u povijest. Od 1. kolovoza 15 zrakoplova te tvrtke letjet će u sastavu nove kosmpanije Air Serbia, nakon što je Etihad iz Ujedinjenih Arapskih Emirata kupio 49 posto JAT Airwaysa i najavio obnavljanje flote sa 10 novih zrakoplova Airbus.

Iako se o JAT-u u bivšoj državi svašta moglo čuti - pa iz tog vremena, na račun vječitog kašnjenja letova, datira duhovito objašnjenje kratice te tvrtke (umjesto Jugoslavenski aerotransport, kratica JAT tumačena je kao: Joke About Time, ili slobodno prevedeno - Šegačenje s vremenom), bila je to, u najboljim godinama, ozbiljna zrakoplovna kompanija. U razdoblju od 1987. do 1989. JAT je godišnje prevozio više od pet milijuna putnika, njegova se flota sastojala od respektabilnih 36 zrakoplova, a bivšu državu povezivao je sa 61 odredištem u svijetu, na svih pet kontinenata. Po broju prevezenih putnika, bila je to 10. aviokompanija u Europi i 31. u svijetu.
JAT je 1985. kao prva europska zrakoplovna tvrtka kupio kasnije najprodavaniji Boeingov motel B-737-300. Danima su JAT-ovi piloti, u jesen te godine, na tada najsuvremenijim letjelicama vježbali polijetanja i slijetanja na pisti osječkog aerodroma, idealnog za obuku, jer na njemu, tada kao i danas, gotovo da i nije bilo prometa. Moćne bi mašine zagrmjele, strelovito se propele u zrak, napravile širok krug nad slavonskom ravnicom i uz tutnjavu se spustile na pistu osječke zračne luke, na radost mnoštva dokonih Slavonaca koji su uživali u besplatnom spektaklu.

Kad je JAT 1978. godine kupio prvi širokotrupni avion Douglas DC 10-30 (kasnije je nabavio još četiri), koji je za ono vrijeme mogao primiti nevjerojatnih 380 putnika, na Surčinskom aerodromu danima su se skupljali znatiželjnici da vide kako slijeće i polijeće ta grdosija. Bila je to prvorazredna senzacija. JAT je postao jedina kompanija neke socijalističke zemlje koja se mogla pohvaliti takvim tipom zrakoplova. Iz Beograda tada se JAT-om izravno letjelo u Chicago, Toronto, New York, Los Angeles, Singapur, Kuala Lumpur, Peking, Sidney, Melbourne…

Jednaka senzacija, 15 godina prije toga, bila je i kupovina prvih mlaznih aviona u floti JAT-a. Jugoslavenski aerotransport, koji je do tada u upotrebi imao zrakoplove s klipnim motorom, prve je mlažnjake nabavio 1963. Bili su to avioni Caravelle, francuskog proizvođača Sud Aviation. Prevozili su 80 putnika i bili ponos JAT-a. U novinama iz tog vremena izlazile su velike reportaže o kvalitetama te letjelice. Predstavljana je, uz mnogo pretjerivanja, kao zrakoplov koji ne može pasti. Samo sedam godina kasnije, kad sam, vraćajući se iz Sjedinjenih Država, na pariškom aerodromu Orly vidio JAT-ov ponos, tada već zastarjelu Caravellu, izgledala je kao patuljak u odnosu na PANAM-ov Boeing kojim sam doletio, ali ga je zato nadmoćno nadglasavala bukom.

Povijest JAT-a duža je od imena pod kojim su u travnju 1947. poletjeli njegovi avioni. Tada je imao dva zrakoplova DC 3, koji su mogli primiti tridesetak putnika. Njihova, za ono vrijeme fantastična brzina od 370 kilometara na sat, danas izgleda smiješno. JAT je, te 1947. u floti imao i dva zrakoplova Junkers JU 52 čiji je kapacitet bio dvadesetak putnika. Ubrzo, JAT-ovu su se jatu pridružila još četiri zrakoplova DC 3 i jedan JU 52. U godini kad je osnovana JAT-ova je flota imala devet zrakoplova s ukupno oko 240 sjedala, koliko danas ima zrakoplov srednje veličine. To je bila osnova od koje se počelo ili, bolje rečeno, s kojom se nastavilo.

JAT se smatra nasljednikom zrakoplovne kompanije Aeroput, osnovane u srpnju 1927. Zrakoplov Potez 29/2, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji 15. veljače 1928. godine uspostavio je zračnu liniju između Beograda i Zagreba. Na prvom letu bilo je petero novinara i fotoreportera, a s obzirom na skromnu navigacijsku opremu, zrakoplov je od Beograda do Zagreba slijedio tok rijeke Save. Trebala su mu dva sata da prevali udaljenost od oko 400 kilometara, a kad je pilot ugledao tornjeve zagrebačke Katedrale, napravio je nekoliko krugova nad Zagrebom, prije nego što se spustio na travnati aerodrom na Borongaju. Na povratku u Beograd, istoga dana, zagrebački su novinari zamijenili beogradske.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća crveni jugoslavenski pasoš i JAT bili su odskočna daska za putovanja u svijet, o čemu se građani Mađarske, Poljske, Bugarske ili neke druge zemlje iza željezne zavjese mogli tek sanjati. JAT se, naravno, nije mogao mjeriti s Lufthansom, British Airwaysom ili Air Franceom, ali je u odnosu na mađarski Malev, bugarski Balkan Airlines, pa i sovjetski Aeroflot bio za nekoliko klasa bolji.

Kao velika državna kompanija u koju se puno ulagalo, JAT je bio gutač proračunskog novca te se nije mnogo marilo za rentabilnost pojedinih linija. Ubrzo nakon što je 1980. otvorena Zračna luka Klisa, kraj Osijeka, kao najmlađa u tadašnjoj Jugoslaviji, JAT je uspostavio liniju Beograd - Osijek - Zagreb. Let od Beograda do Osijeka trajao je samo 15 minuta pa ga je JAT u svojoj putnoj reviji iz tog vremena reklamirao kao najkraći u svom redu letenja. Događalo se da na redovnoj dnevnoj liniji Osijek - Zagreb, u ogromnom Boeingu 737 bude samo nekoliko putnika. Jednom prigodom, početkom osamdesetih, na JAT-ovu jutarnjem letu iz Osijeka u Zagreb, uz Krunoslava Kiću Slabinca i još jednu osobu, bio sam treći putnik u praznom avionu. No, JAT za to nije mario - lokalna je zajednica, želeći održati liniju, ionako plaćala četrdesetak mjesta u zrakoplovu, bez obzira na broj putnika.

“Kafa, čaj?”, pitanje kojim su se uglavnom neljubazne stjuardese na domaćim linijama obraćale putnicima tijekom leta poslužujući napitke, bio je odraz monopola koji je u Jugoslaviji imao JAT. Leteći nebom tadašnje zajedničke države, bez konkurencije, osoblje nije imalo razloga biti pretjerano ljubazno. No, u odnosu na ono što su putnici mogli doživjeti u drugim kompanijama, letenje JAT-om znalo je biti prava idila. Prije samo sedam godina, vraćajući se iz Ulan Batora u Moskvu, zrakoplovom Tupoljev, ruskog Aeroflota, prelazak u JAT-ov avion na aerodromu Šeremetjevo izgledao je kao da sam iz skromne mongolske jurte ušao u hotel s pet zvjezdica. Ono što je u Aeroflotu bilo potpuno nezamislivo, dobiti vegetarijanski obrok, u JAT-u je bila rutinska stvar.

JNA