Mig 21 ( Микоян и Гуревич МиГ-21; NATO naziv: "Fishbed" )

Mikojan-Gurjevič MiG-21 (Ruski: Микоян и Гуревич МиГ-21; NATO naziv: "Fishbed") je višenamjenski nadzvučni zrakoplov s jednim mlaznim motorom. Proizveden je u bivšem SSSR-u, u od strane Mikojana. Nakon 50 godina od njegovog prvog leta, 49 zemalja koristilo je, a neke i danas koriste MiG-21. Brzina mu prelazi dva Maha što ga čini bržim od mnogih kasnije izrađenih zrakoplova. Izrađeno ih je više od 11.950.

MIG-21 je nastavio tradiciju koju je započeo MiG-15, MiG-17 i kasnije supersoničnog MiG-19. Prvi prototip E5 je poletio 1955.godine, a u javnosti se pojavio na aerodromu Tušino u Moskvi 1956. godine. Amerikanci su tada s izgradnjom F-100 Super Sabre, došli do zaključka kako lovački avioni nadzvučnih brzina koji zadovoljavaju njihove zahtjeve za operativnom fleksibilnošću moraju imati i relativno velike dimenzije. Motori s naknadnim izgaranjem zahtijevali su više goriva, a tanka strelasta krila i repne površine zahtijevale su veću masu strukture. Sve je to rezultiralo povećanjem mase i cijene aviona. Taj trend je realiziran kroz razvoj već spominjanih tipova aviona od kojih je Phantom II preživio sve do današnjih vremena. Pokušaj izrade nadzvučnog lovca manjih dimenzija i mase, projektom F-104 Starfighter nije zadovoljio primarno operativnu fleksibilnost upotrebe u raznim dijelovima svijeta zbog nedovoljnog doleta. Pored toga, taj avion je zbog pretjerane usmjerenosti prema maksimalnoj brzini, bio otuđen od pilota i težak za letenje, a drži i neslavan rekord po broju poginulih pilota. Sovjetski konstruktori su upravo u to vrijeme bili na istim mukama. Njihovi novi motori s naknadnim izgaranjem su “gutali” još više goriva od zapadnih. Povećanjem radnih temperatura radi smanjenja potrošnje goriva, motori su radili s vrlo malim resursom do generalnog remonta. [1]

Nakon MiG-19 u konstruktorskom birou “MiG” razvijena su dva temeljna prototipa nadzvučnog aviona kategorije 2 Macha. Prototip Ye-2 je imao strelasto krilo sa strijelom od 60°, a Ye-4 trokutasto ili delta krilo. U oba slučaja korištene su strelaste repne površine. Nakon ispitivanja u letu, za daljnji razvoj usvojen je iz Ye-4 razvijen prototip Ye-5 sa jačim motorom AM-11, kao vrlo originalna koncepcija s delta krilom i strelastim repom. Tako je “rođen” MiG-21 koji po NATO-vom označavanju dobija naziv “Fishbed”.

Drugi prototip je imao delta krila te je nosio oznaku "Ye-4". Daljnjim testiranjima, "Ye-2" je odbijen u korist "YE-4" koji je nastavio s razvojem (kasnije će se pojavit ideja da u razvoj krenu i Ye-2 i Ye-4, ali ta ideja nikad nije realizirana). Prvi probni let je imao 14. februara 1955. a daljim razvojem je nastao "YE-5" s snažnijim motorom te je postao osnova budućeg MiGa-21. Prvi probni let je imao 9. januara 1956. godine s pilotom Vladimirom A. Nefyedovom za kontrolama, a javnosti je prvi put predstavljen 24. juna 1956. tokom sovjetskog dana vazduhoplovstva u Tušinu. Očekivanja 1956. oko novog projekta su bila tako visoka, da se planiralo da oba prototipa uđu u proizvodnju (Ye-2A i Ye-5). Ye-2A bi nosio oznaku MiG-23, a Ye-5 oznaku MiG-21, te Sovjetska komanda naručuje nekoliko dodatnih prototipova za testiranja. Pokusi su pokazali da je YE-5 malo brži i okretniji te je na kraju izabran za proizvodnju. To je bilo iznenađenje s obzirom na činjenicu da je YE-5 imao dosta problema tokom svog razvoja.

1958. godine napravljena su još dodatna tri prototipa oznake Ye-6 koji su trebali biti korišteni za testiranje novih R-11 F-300 motora koji su bili pouzdaniji i snažniji od svojih prethodnika AM-11. Ovaj prototip je imao prvi let, 20. maja 1958. s Vladimirom Nefyedovom za kontrolama. Ye-6 je demonstrirao svoj kvalitet kad je bez problema postigao brzinu od 2 maha u horizontalnom letu. No samo osam dana nakon ovog uspjeha izgubljen je avion kojim je upravljao upravo Vladimir Nefyedev. Tokom leta motor je otkazao te ga je pilot bezuspješno pokušavao ponovno pokrenuti. Unatoč naređenju da se katapultira, Nefyedov je ostao u zrakoplovu te kako su otkazali svi sistemi nije mogao kontrolirati zrakoplov te je naposljetku udario u pistu. Bio je još živ kad je izvučen iz olupine, ali je uskoro preminuo u bolnici od posljedica opekotina. Nefyedova smrt je šokirala cijeli razvojni tim, te je uskoro otkriven uzrok problema. Otkazivanje letnih sistema je bila posljedica otkazivanja hidrauličkog sistema, a kako je Ye-6 imao samo jedan sistem to je značilo potpunu neupravljivost aviona. Drugi prototip Ye-6 je rastavljen, te je temeljito nadograđen što je uključivalo i drugi pomoćni hidraulički sistem. Prvi probni let, poboljšani prototip je imao 15. septembra 1958. godine s pilotom Konstantinom K. Kokkinakijem za kontrolama.