Zabranjene snimke Tita i Jovanke: Maršal je planirao uzgajati krokodile

Tisuće metara filmske vrpce, nedavno pronađene otkrivaju nevjerojatan život Tita i Jovanke kakvog do sada nismo znali

Jovanka Broz u bijesu je dohvatila telefon i razbila ga o zemlju, uz bijesan uzvik:

"Što nas ovi gadovi prisluškuju!?"

Rječju “gadovi” opisivala je ljude Aleksandra Rankovića, Titove desne ruke. Kako vidimo iz “Titove sobe tajni” - dokumentarnog serijala nastalog iz Aladinove špilje s blagom, bunkera Filmskih novosti u kojima su nekoliko desetljeća filmski materijali s dvora Brozovih skupljali prašinu - Jovanka Broz je, prema izjavi Milana Žeželja, Titu stalno punila uši tezama kako će ga “Srbi ubiti!”.

"Nijedan njihov vladar nije dočekao smrt u krevetu", vikala je, a Žeželj prenosio Slavki Ranković, supruzi Aleksandra Rankovića. 

Tu dolazimo do njenog osobnog motiva za tu opsesiju.

"Ne želim završiti kao Draga Mašin", vikala je Jovanka. 

Draga Mašin bila je žena Aleksandra Obrenovića, kojeg su prokarađorđevićevski raspoloženi pučisti 1903. ubili i izbacili je mrtvu s prozora u dvorište. Ubojstvo kralja i Drage Mašin izazvalo je oštre osude u Europi, ali i strah Jovanke Broz desetljećima kasnije.

Jovanka je, kako vidimo iz materijala, bila pupčanom vrpcom vezana za Ivana Stevu Krajačića, hrvatskog ministra policije i glavnog ruskog obavještajca na Balkanu. 

U “Titovoj sobi tajni” čujemo svjedoke koji opisuju kako je Jovanka, sa Stevom Krajačićem, planirala ugradnju prislušnih uređaja u vlastite prostorije, što je trebalo poslužiti kao izgovor - i poslužilo je - da se riješe Rankovića.

Rankovićev pad počeo je kad je odbio Titovu naredbu da formira partijsku komisiju koja je trebala ispitati “drsko i bezobrazno držanje Lazara Koliševskog, šefa makedonskih komunista”. 

Ranković je tu naredbu odbio izvršiti, i time se zamjerio Jovanki, koja je u velikoj mjeri doprinijela njegovom padu, mada to nije bio jedini razlog smjene.

Ranković je, naime, kotirao kao drugo ime za tajnopolicijsku represiju - a koliko je Udba bila moćna, dovoljno govori to da tu službu i danas, godinama nakon raspada Jugoslavije, i desetljećima nakon njena ukidanja kao političke tajne policije, mnogi građani doživljavaju glavnim kreatorom političkih zbivanja u Hrvatskoj. 

Ili jednim od glavnih. Te Jovankine intrige nisu bile tek dvorske spletke bez političke težine. Premda nije imala formalnu političku poziciju, bila je važan politički faktor. Nakon smjene Rankovića ustavnopravni i politički karakter Jugoslavije dramatično se izmijenio. 

Republike su ojačale državnost, policije su postale republičke ustanove, a represivni aparat preuzeli su ljudi skloni federalizmu. 

Jovanka Broz bila je, možda i neželjena, ali važna, utjecajna i bogata “kuma” ovdašnjih državnosti... Iz materijala Filmskih novosti nastala je serija od 28 epizoda u trajanju od 53 minute.

"Ekipe Filmskih novosti snimale su Tita po nekoliko sati dnevno, a za filmski žurnal se koristio samo manji dio. S ove vremenske distance, snimci koji nisu prikazani, ili koji čak nisu nikad ni montirani, zanimljiviji su od onih koji su ranije prikazivani, a uz relevantne komentatore i sugovornike, svjedočanstvo koje nas približava istini", rekao je za Blic Vladimir Tomčić, direktor Filmskih novosti.

U obilju materijala koji je nastajao od 1945. do 1980. ima i bisera poput onog u kom Tito vozi luksuzni automobil maksimalnom brzinom kroz šumu na Brijunima.

"Titove bolesti su bile tabu teme i od javnosti je skrivano da je on do 1960. bio pet puta operiran. U medijima se o tome nije govorilo, a mi imamo snimke iz bolnice, postoperativni tijek... Također, Tito i vojska do sada nisu obrađena tema", rekao je Tomčić.

Materijali o Titu i vojsci su više nego dojmljivi. Autor te epizode, Miroslav Lazanski - kojemu čini se nitko nije na vrijeme javio da je Tito umro - napravio je epizodu kao da je Josip Broz i dalje živ.

Slikajući se na tenkovima i drugim oružjima i oruđima Titove vojske, Lazanski je otkrio zapanjujući podatak.

Novinar Politike navodi kako je Josip Broz Tito nakon izbijanja druge tršćanske krize 1974. godine - riječ je o krizi u određivanju granice s Italijom - digao dvije divizije vojske koje je poslao na granicu s Italijom, a sam obuo čizme i otišao na izdvojeno zapovjedno mjesto u Sloveniju, u Vinicu.

Godinu dana kasnije Talijani su potpisali Osimske sporazume, kojima pristaju na granicu s tadašnjom Jugoslavijom. Tito je tada imao 84 godine a Italija je bila članica Nato saveza, no on se očito nije dao impresionirati.

Koča Popović, njegov slavni general - koji je do smrti vozio Spačeka - jednom je rekao da je Broz bio “kondotjer”, profesionalni ratnik uvijek spreman na izazov...

U Sobi tajni čujemo i Hruščovljevu izjavu, prema kojoj je Tito bio zadnji socijalistički car, čiji je način života bio silno rakošan. Jovanka je, vidimo u seriji, ispod rezidencije u Užičkoj ulici na Dedinju, svojevoljno sagradila podzemno sklonište površine preko 300 četvornih metara. Na upozorenja arhitekata, da će to ugroziti statiku objekta, nije se ni osvrnula.

Dok su joj u vili radili kupaonu, svakoga dana nekoliko je puta nazivala s Brijuna, kako bi provjerila tijek radova. Kad se vratila, napravila je inspekciju. 

Nije bila zadovoljna s kupaonom, pa je naredila rušenje zidova. Kad su zidovi srušeni, pomjerila ih je nekoliko centimetara... S vilom u Bugojnu bio je veći problem.

Vila u Bugojnu - Titovom omiljenom lovištu - građena je dva puta, jednom na prevelikoj nadmorskoj visini, pa je srušena a drugi put, onako kako je i trebalo na 650 metara iznad mora. 

Tito je volio Bugojno a Bugojanci su voljeli Tita - konačno, nakon što je on počeo posjećivati taj grad, Bugojno je silno napredovalo i postalo četvrti po standardu grad u tadašnjoj državi. Predsjednik općine proslavio se ulizivačkom izjavom Titu - Druže Tito, dok je Bugojanaca, bit će i međeda... 

Josip Broz Tito je, saznajemo iz jedne epizode, pokušao i uzgoj krokodila, no više je volio pudlice. Pudlice su se zvale Bubica, Billy, Jimmy i Linda.

Zanimljivo je da su sve nosile zapadna, američka imena. U epizodi o tajnama Titovih rezidencija vidimo i čuvenu vilu na otoku Vangi u Brijunskom otočju. Tito je taj otok zapazio dok je bio posve pust, i odlučio na njemu napraviti svoj mali raj. 

Sagradio je zgradu, u čiji podrum je stavio bravarski stroj i foto laboratoriju. Sam laboratorij darovao mu je američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy, koji je kasnije tragično stradao u nikad razjašnjenom atentatu u Dallasu. 

Na katu kuće bila je Jovankina spavaća soba, a u njoj grafika Pabla Picassa, Titova prijatelja, najvažnijeg slikara XX stoljeća.

Jovanka inače među osobljem nije uživala veliku popularnost. Iz filma doznajemo da im je često prijetila, vrijeđala ih i nazivala žgadijom. Osoblje je irirala i njena čudna navika, da se po rezidenciji šeće s torbicom koju je nosila preko ruke.

“Tito je svakako morao znati za ovaj Jovankin teror nad zaposlenima” kažu svjedoci.

“No nije ništa poduzimao”. Brozovi su primili oko 55 000 poklona i kao što nalažu protokoli, uzvatili isto toliko puta U darovima su se isticala dva cara, iranski Reza Pahlavi, i etiopski Haile Selasije. U vili je postojala i “mornarska soba” u kojoj su bile ribarske mreže, drveni pod, fenjeri, i brojni ribarski rekviziti. U toj je sobi Tito sa Nehruom i Naserom napisao nacrt deklaracije Pokreta nesvrstanih, koji je kasnije postao treći najvažniji svjetski savez. Jovanka se hvalisala da je upravo ona osmislila Pokret nesvrstanih... 

Iz dokumentaraca doznajemo i druge zanimljive stvari. U dokumentima o vjenčanju nacionalno se izjasnio kao Hrvat. Punih godinu dana nitko u zemlji, osim užeg kruga suradnika, nije znao da se Tito oženio. Vjenčanje je priznao tek kad je u posjeti došao Anthony Eden, britanski ministar vanjskih poslova i potpredsjednik vlade. 

Poznate Titove maserke, mlađahne sestre Grbić, Titu je doveo Stane Dolanc. Tako ispada da mu je suprugu namjestio ruski obavještajac Stevo Krajačić, a brak uništio slovenski policajac... Nije poznato, čujemo u filmu, “što je on njima dao u zadatak ali da su radile po njegovim nalozima, više je nego jasno”...

Darijana Grbić kaže:- Bila sam fizioterapeut i svoj posao sam obavljala uredno i normalno. Ako je netko i sma pomislio da između mene, djevojke od 20 godina i čovjeka od 80, usto i šećeraša, taj nije normalan. A da li je Jovanka bila ljubomorna ili ne, to nije moja stvar”. 

Jovanka je - saznajemo u Kući tajni - 15. srpnja 1977. godine presjekla i rekla da više ne želi živjeti s njim. Nakon što se jedne noći iskrao iz hotela i otišao na Galeb, gdje je bila Darijana, a Jovanka ga je pratila on je to bespogovorno prihvatio i od tada se supružnici Broz više nisu vidjeli.

U priči o Jovanki i Titu, autori serije primjećuju i dosta čudnih koincidencija. Udala se - kažu - za Josipa Broza kad je imala 28 godina; ostala bez njega nakon 28 godina braka. U zatočeništvu, pod budnim okon ljudi iz Službe državne sigurnosti, bez dokumenata i mogućnosti kretanja, također je bila 28 godina.

Na Titovom dvoru živela je kao kraljica; usprskos svemu, ona je gubitnik. Dala dala je sve, ponešto i dobila, da bi na kraju živjela život odbačene i unesrećene usamljenice...

Bezbroj fotografija i filmskih slika prikazuju život kakav danas ne živi niti jedna tajkunska dinastija na ovim prostorima. Oni koji imaju bogatstvo nisu ugledni, oni koji imaju ugled obično nisu bogati, oni koji su ugledni i bogati nemju političku moć kloja bi im osiugurala prijeme kod iranskog šaha, američkog predsjednika, pape, ples sa engleskom kraljicom, odijela Christiana Diora...

Politički, Jovanka je ostavila nekoliko vrlo zanimljivih svjedočanstava. Cijelu priču doznat ćemo kad se napokon objave njeni memoari, koji su zasad još uvijek skriveni na nepoznatom mjestu. Sama Jovanka otkrila je nekoliko zanimljivih stvari. 

Jednom je pisala kako je pitala Tita o sukobu sa Dražom Mihailovićem. “I ja sam Tita pitala: ‘Dobro, reci ti meni što je razlog da se vi niste sporazumeli?’ Tito je rekao da su s Dražom imali dva sastanka. 

U selu Bajićima najprije i tu je postignut dogovor. Drugi put je došla brojnija delegacija koja je trebala razraditi taj prvi dogovor o zajedničkoj borbi protiv okupatora i Tito je rekao da je proveo cijeli dan i noć sa Dražom i njegovim štabom.

Ujutro su pošli i kada je delegacija s Titom prelazila jedan mali drveni most, pod taj most je bio podmetnut eksploziv. Oni su slučajno prošli da nije poginuo nitko od delegata, ali je poginuo neki kurir i konj. 

Onda je Tito rekao: ‘E onda smo mi odlučili da više ne razgovaramo’”. O jednoj od najvećih tajni Titove karijere, zašto nikad nije posjetio Jasenovac, rekla je: “Tito nije osporavao Jasenovac.

Ali je celokupno rukovodstvo to nekako sklonilo u stranu posle rata, da im to nije problem jer trebalo je tada druge stvari rješavati, među kojima i neka urgentna životna pitanja. I onda se preko toga olako prešlo. 

Sva ta nagomilana nepravda je riknula poput nekog vulkana. Jer toliko jada se nataložilo u duši jednog naroda koji radi mira u državi i bratstva i jedinstva o tome nije ništa smio reći”.

Uzrokom svoje kalvarije Jovanka vidi slovensko-srpsku zavjeru Dolanca i Ljubičića. “Stane Dolanc i Nikola Ljubičić su bila dva velika gada. I o ta dva gada nitko ne piše, na primjer koliko zla su oni nama donijeli.

Jugoslavija se raspala zbog njihovih podvala, a Dolanc je jedan od tih koji su najviše krivi za raspad.

"Preko mojih leđa su se obračunavali s Titom i optuživali me da kujem zaveru protiv Tita sa Đokom Jovanićem i grupom ličkih generala. I oni su uspeli u tome da razdvoje mene i Tita, a onda su Dolanc i bratija radili šta su hteli. I Tita i mene su stavili u kućni pritvor, da bi na miru mogli da razbiju Jugoslaviju. A iza svega su stajale velike sile koje su krenule da razbijaju Jugoslaviju nekoliko godina prije Titove smrti."

Stanu Dolanca nisu Slovenci poslali u Beograd da bude funkcionar. Njega su Nijemci poslali jer je bio njihov špijun. Njegova biografija je nešto užasno - bio je u Hitlerjugendu. Imao je i fotografiju u toj uniformi” napisala je Jovanka jednom prilikom.

Šteta je što ove atraktivne materijale iz zajedničke prošlosti - usto napravljene na zanimljiv i atraktivan način - niti jedna naša televizija ne želi kupiti i emitirati. To je dio naše povijesti i našeg naslijeđa. 

Povijest treba proučavati, o njoj treba pričati, raspravljati, pa i svađati se - jedino što nije ni potrebno ni pametno ni korisno, jest šutjeti o njoj i gurati je pod tepih. Jer je to put da nam se ponovi...