Poslije skinute oznake tajnosti sa dokumenta CIA-e, u kojem se navodi da Josip Broz Tito nije bio jugoslovenskog porijekla, oznaka tajnosti skinuta je i sa tajnog dokumenta NSA-e. Kako prenosi RTS u tom dokumentu se navodi da je SAD bio spreman da nuklerarnim oružjem brani SFRJ od napada SSSR-a i Staljina. U dokumentu koji je nazvan Izbjegavanje Armagedona navodi se da je Staljinov privatni rat s Titom umalo prouzrokovao treći svjetski rat s obzirom da je čelnik SSSR-a bio odlučan da po svaku cijenu uništi Broza i njegov otpadnički komunistički režim.
Lov na izdajice
Tito je povukao nekoliko poteza koji su razbjesnjeli Staljina, a kap koja je prelila čašu u odnosima dva komunistička čelnika bio je grčki problem i Titova pomoć (oko 10.000 dragovoljaca), komunistima koji su se borili u toj zemlji. U dokumentu se navodi da je Staljin radi toga Titu poslao kritičko pismo smatrajući da komunisti u Grčkoj nemaju nikakve šanse zato što Atenu podržava SAD. Kako Tito nije odustajao Staljin je zahtijevao oštre kazne pa je uslijedilo izbacivanje SFRJ iz Informbiroa, započeta je propaganda od strane SSSR-a u kojoj su Tito i njegova Vlada proglašavani za "špijunske grupe", odane američkom i britanskom imperijalizmu…
U isto vrijeme u sovjetskom bloku krenule su i čiste Titovih saveznika koje su najtemeljitije bile u Mađarskoj. U isto vrijeme i Tito je pokrenuo niz akcija nastojeći osloboditi svoj režim prosovjetskih elemenata tako da je započelo čišćenje partije, vojske i tajne policije poznato i kao lov na izdajice.
Dokument NSA-e, za koji se navodi autor, navodi i riječi mađarskog generala Bela Kiralja koji je dezertirao a po kojem je Mađarska narodna armija trebala probiti obranu SFRJ u Vojvodini i tako se otvorila vrata prema Beogradu koji su trebali da zauzmu sovjetske oklopne trupe. SSSR je uskoro oformio specijalne borbene jedinice, uključujući i tri internacionalne brigade u Mađarskoj, Rumuniji i Bugarskoj. Visoke položaje u tim jedinicama zauzimali su jugoslavenski emigranti, a pogranični incidenti postali su veoma učestali. Sve to dovelo je i do interesa Zapada, prije svega SAD-a.
Staljinova opsesija Titom
Spominje se i procjena CIA-e da bi tadašnja JNA imala šanse u sukobu sa snagama iz Rumunjske, Mađarske i Bugarske ali i da bi prisustvo šest sovjetskih divizija u tim vojskama značilo poraz Jugoslavije. CIA je donijela zaključak da jugoslavenski otpor zavisi od stupnja i brzine zapadne pomoći. Podsjeća se i da su pojedini senatori upozoravali da bi "sovjetski napad na Jugoslaviju lako mogao predstavljati uvod u treći svjetski rat". Poslije toga dolazi do sve bolje suradnje SAD-a i SFRJ i sve veće vojne pomoći Beogradu. U CIA-i su računali i na SFRJ kao buduću članicu NATO-a.
Smatra se da su događaji na korejskom poluotoku i snažan angažman SAD-a u obrani Južne Koreje spriječili planove SSSR-a. U SAD-u su bili svjesni da ne mogu ostvariti prednost konvencionalnim naoružanjem tako da se prihvatila opcija da se iskoristi nuklearno naoružanje što bi automatski dovelo do odgovora i trećeg svjetskog rata. Kako planovi o invaziji nisu dali rezultata Staljin se vratio planovima za ubojstvo Tita pa su pripremani razni scenariji. Staljinova opsesija Titom trajala je do posljednjeg trenutka njegovog života.
No comments:
Post a Comment