Služio sam JNA 1986. Ispričat ću vam šta sam sve doživljavao tokom služenja vojnog roka JNA, ispričat ću nešto što mislim da nijedan vojnik nije javno o tome pisao ni pričao.
Jedne prilike dok smo jeli, znali smo zadirkivati mirnije vojnike kako su im kuhari piškili u čorbu, pa su s gađenjem ustajali i odlazili.
Jednom dok smo spavali smo upali dvojici s Kosova i galamili „UZBUNA, UZBUNA...“, oni jadni se počeli brzinski spremati a mi se samo smijali.
Sjećam se trojice Sarajlija, oni su bili povučeni i baš ono stidni i da ne kažem distancirani od ostalih, njima smo znali staviti papira među nožne prste i zapalit vatru, kako su samo mlatili nogama kad se probude.
Evo jedne situacije kada su mene zeznuli. Kada sam ušao u sobu, ostavio cipele ispred, nakon pola sata kada sam izlazio nekim superlijepkom su mi zalijepili cipele za pod, nisam mogao skoro nikako da ih odlijepim, bilo je tad kritično.
Mom cimeru su na ormaru bili nacrtali veliki muški polni organ, jedva je uspio skinuti tj. obrisati.
Jedan od tada smiješnih, ali s današnje tačke gledišta tragičan način igre je bio kada smo se čak tad (1986.) u vojsci dijelili na Hrvate i Srbe pa smo ko fol upirali puške i ko fol „pucali“ jedni na druge. Tada nam je balavurdiji bilo to smiješno i zanimljivo, ali sada se itekako naježim od te igre.
Da ne dužim, još jedan od žešćih slučajeva koji je bio je kada su vojnici vršili veliku nuždu u cipele pojedinih mirnijih vojnika, oni jadni kad se obuju ugaze i onda nastanu psovke i belaji.
Uglavnom, znam da je ovo sve za itekakvu osudu, sada to ne bi od nas niko ni u ludilu radio, ali mladost – ludost i svako je siguran sam a i znam imao takvih nekih neprimjerenih šala.
Jedan veliki pozdrav svim pripadnicima i drugovima iz JNA!
No comments:
Post a Comment