"DEČJIM novinama" koje su od đačkog lista gornjomilanovačke osnovne škole izrasle u izdavački gigant s milionskim tiražima posvećena je upravo otvorena izložba u Muzeju rudničko-takovskog kraja. Legendarna izdanja "Dečjih novina", od "Tik-taka", preko stripova o Mirku i Slavku, Marvelovih superheroja, prvih albuma sa sličicama, sve do rokerske novinske ikone "Džuboksa", formirale su ukus generacija.
One su imale sličnu sudbinu kao i ova, nekad ugledna a danas nepostojeća izdavačka kuća. Ratovi i sankcije devedesetih, posle kojih je usledila takozvana tranzicija, osiromašili su i uništili i "Dečje novine" i njihove čitaoce. Zato je ova izložba, svojevrsno sentimentalno putovanje kroz mladost jedne generacije, privukla nazapamćeno veliki broj posetilaca u Gornji Milanovac, a već se vode pregovori da ona bude prikazana u Beogradu.
Posetioci teško suzdržavaju emocije gledajući izdanja ove kuće, od "Tik-taka" i "Zeke" uz koje su učili slova i nosili ih u torbama s likovima iz edicije "Nikad robom" i Diznijevih junaka. One stoje kraj rančića s likom Sare Kej, koje su osamdesetih kupovali svojoj deci. Tu je i mnoštvo knjiga vrhunskih autora, stručnih i umetničkih časopisa i jedino fototipsko izdanje Nomokanona Svetog Save, koje ni pre ni posle "Dečjih novina" niko nije izdao.
Kad je 2004. ugledna kuća konačno ugašena, ogromne količine stripova i knjiga završile su na otpadu, pa su za izložbu najzaslužniji bivši radnici "Dečjih novina" i građani Gornjeg Milanovca koji su donirali eksponate.
- Danas je teško zamislivo da iz literarne sekcije jedine osnovne škole gradića u jugozapadnoj Srbiji nastane izdavački gigant s milionskim tiražima i zastupljenošću na tržištu. Nezamislivo je i da firma koja je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina bila u klasi najvećih eropskih i svetskih produkcija za decu i omladinu u samo nekoliko godina nestane kao da je nikada nije ni bilo. Ali dogodilo se. I jedno i drugo - kaže kustos Muzeja rudničko-takovskog kraja Ana Cicović, koja je s Tanjom Gačić koautor izložbe.
Priča o "Dečjim novinama" počela je 11. decembra 1956. kad su nastavnici i učenici literarne sekcije odlučili da izdaju školski list koji će afirmisati dečje stvaralaštvo.
- Prvi broj tih dečjih novina u tiražu od 1.000 primeraka izašao je 12. januara 1957. pod imenom "Dečja politika" i odmah je zabranjen! Razlog je bio reakcija beogradske "Politike" zbog korišćenja imena i logotipa. Drugi broj izlazi pod imenom "Dečje novine", koje je ušlo u istoriju. One vremenom dostižu tiraž od 100.000 primeraka po broju - podseća Ana Cicović.
S kompanijom Volta Diznija "Dečje novine" ugovor su potpisale 1966. i počinju da izdaju časopis "Miki", a zatim "Mikijev almanah" i "Diznilend". Sledi čitava paleta proizvoda s Diznijevim junacima, od školskih torbi, preko majica do nalepnica. Zahvaljujući njima, gornjomilanovački izdavač postaje najveći jugoslovenski distributer školskog probira. S ovom kućom sarađuju vrhunski autori iz cele SFRJ, a "Dečje novine" osvajaju više od 15.000 domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja.
TRAŽILA SE TORBA VIŠE
"DEČJE novine" su "izbacile" prve đačke torbe u pastelnim bojama i sa aplikacijama na tržište SFRJ.
- To je bila prava revolucija u dotadašnjoj sumornoj socrelističkoj ponudi. Došlo je do prave pomame u trgovinama jer nije bilo dovoljno tašni s likovima Mirka i Slavka, Mikija i drugih Diznijevih junaka, koje su želeli svi mališani. "Dečje novine", čija je redakcija imala 30.000 saradnika iz osnovnih škola, donele su dah svežine i lepote kakvog do tada nije bilo u Jugoslaviji - kaže Ana Cicović.
No comments:
Post a Comment